Cijene koje život znače !

Zamislite kako ulazite u trgovinu hrane, odjeće…ili bilo čega i niti na jednom artiklu nemate cijenu. I svaki put kada želite saznati koliko nešto košta, morate otići do trgovca i pitati ga. Izazivali vam to u početku nelagodu a kasnije i ljutnju? Bi ste li kupovali u takvim trgovinama? Naravno da ne bih. Čak i na tržnicama prodavači stave cijenu na artikle. Tamo gdje bi ste možda i očekivali pregovore s trgovcem oko cijene.

Ozbiljne trgovine se ne pogađaju s kupcima. One imaju politiku cijena koja je skoro pa za neke brandove postala u jednu ruku i zaštitni znak. Npr. Benetton ima politiku cijenu koju vrlo brzo možete razumjeti. Zna se kada su artikli po punoj cijeni, znate i rang cijena, a također ste upoznati s odeređenim sniženjima do čak 70 %. Međutim to je sve sustavno rađeno.

Na webu se još uvije dešavaju neke čudne stvari. Često naiđem na web stranice na kojima se nešto prodaje, u većini slučajeva je to neka fizička roba, koja nema cijena.

Šta kupci razmišljaju kada vam cijena nije transparentna:

1. baš su ovi aljkavi jer nisu postavitli cijenu
2. web stranice im nisu dovršene
3. sigurno nešto manipuliraju s cijenom
4. neznam nikada koliko će me to koštati
5. ovo oni “od oka” govore cijene

Klijenti žele sa što manje koraka doći do kupovine. Zašto im to ne omogućiti?

Znam da je mnogima razlog KONKURENCIJA. Razlog nekih sa kojima sam pričao zašto ne postave cijene na proizvode u web trgovine, priča je uvijek ista. Pa znaš ako konkurencija to vidi…Pa ljudi moji kao da se ja ili bilo tko drugi, ne može prijaviti i otvoriti lažni email i postaviti vam upit za cijenu. Ljudi upadaju u CIA-u, FBI…zašto mislite da je nemoguće doći do vaših podataka. Nije mi jasna ta paranoja od konkurencije.

Razmišljanje paranojičnih vlasnika web trgovine:

1. ako stavim cijenu konkurencija će je vidjeti
2. kad nemam cijene bolje mogu manipulirati sa sniženjima
3. svaki put mogu trgovati od prilike do prilike

Ovakvo ponašanje kupci kažnjavaju. Vrlo brzo će naći zamjenu, jer ga dijeli samo još par klikova gdje će pronaći suptitut za vaš proizvod. Neki dan sam kontaktirao jednu tvrtku, koja se bavi prodajom preparata za čišćenje ureda. Ne samo što nema cijene nego su oni otišli još dalje, pitali su me koja firma to naručuje. Rekao sam zar je to važno, mene inetresira cijena proizvoda koje ste postavili na web trgovinu.

Web trgovina je isto kao i obična trgovina. Mnoge stvari su slične.

Dakle vi kao prodavač imate potpuno pravo postaviti svoja pravila igre, ali onda to morate prikazati da je kupcima jasno takvo ponašanje. Možda je samo trebalo u formu za upit postaviti i dio gdje je obavezno upisati ime firme i sve podatke. I ja ne bih imao osjećaj manilpulacije. Ja sam iz toga zaključio da cijene nisu iste za sve. Ali to je ok, samo to morate reći. Kada i pod kojim uvjetima.

Ovdje se radi o nerazumjevanju web trgovine, koji će mnogi morati što prije naučiti i izaći iz nekih uskih okvira komunikacije. Inače neće uspjeti u prodaji. Cijena je dio marketinške orijentacije i vrlo je bitno kako je određujemo i kako je prezentiramo. Za kraj, ostavite se paranoja, ugodite svojim kupcima i olakšajte im izbor. Ako već postoje neka ograničenja zašto ne možete objaviti cijenu, onda to trebate i objasniti kupcima.